Riot Act

Subota. Moj najdraži dan u tjednu. Hm.. bar mislim. Jako rijetko opravda taj svoj epitet. Već i sam petak znam provest u napetosti zbog the subote. Subota je dan kada se obično uvijek probudim raspoložena. Rekoh, obično. Nulla regula sine exceptione. Ovdje iznimku čine rijetko 'dobri' petci kad pretjeram u samodestrukciji s dvije, tri, četiri čašice vodke. Ova je subota kao i svaka prethodna (bila) predviđena za uspjeh. Cure idu van, spickane do boli, malo žeste za bolje raspoloženje, ples u gradu i (nadam se) u zagrljaju na put kući. Čitav dan ne radim ništa i razmišljam što obući. Telefon ne staje zvoniti od ujutro. Ne jedem cijeli dan, uvijek vjerujem u brzu dijetu. Vrpam po ormaru, isprobavam haljinice. Najgore je kad me baš u subotu dopadne dan kad se osjećam debelo i kad mi sve krpice izgledaju bezveze. Haljinica otpada, 'purple stain' je tu. Uzimam ultra kratki šorc i ni s njim nisam zadovoljna. Čujem mamin glas u glavi kako mi govori da sam bezrazložno zabrijala na celulit. Jebeš šorc. Uske traperice – spas u zadnji čas. Još samo da odaberem topić iz svoje 'dekoltirane' kolekcije. Oni uvijek dobro prođu, malo slutty, but who cares?? Ok, sad kosa. Ostalo mi je samo 3 sata za feniranje i peglanje. Umirem od vrućine dok ju sušim i preklinjem sebe što nisam počela ranije. Stavljam šminku na sebe. Nekad sam uživala u šminkanju, eksperimentiranju s bojama, dugotrajnom stavljanju maskare. Sad to radim rutinski. Korektor (baš se danas morao pojavit prištić na čelu), puder, rumenilo, maskara i crveni ruž. Drži me vamp u zadnje vrijeme. Biram cipelice iz kolekcije štiklica. 10,5 cm peta, malo štrasa, cirkona i vezica oko noge. Kap najdražeg parfema, naušnice na ušima, torbica pod rukom i izlazim van. Super, 10 sati a mi već vani. Grad je polupust preko ljeta, ali me to ne bedira. Ekipa je tu, i što je najvažnije, ON je tu. McS. Penjemo se na terme (lokalno okupljalište,op.a.). jedna vodka, druga vodka. Nikolina i Hrvojka su već pale. Ivona i ja se još ne damo. Iz svega glasa pjevamo najgluplje moguće pjesme, i što je najgore i u njima se pronalazim. 'Dobre djevojke', 'Prava ljubav', 'Tvoja prva djevojka', 'Good boy'... obavezan repertoar. U žaru stihova 'došao si tihona prstima, rekao da sam tvoja jedina...' okrećem se na peti i vidim ga kako stoji tamo. Metar i 96 visok segmenat mog ljubavnog života prolazi kraj mene a ja ne dišem. Ne znam gdje sam .Vrućina me hvata. Možda od vodke, ali malo više od njegovog smiješka i pogleda ispod obrva. Cijela ekipa je tamo., moja i njegova. Zajednički frendovi me ne prestaju zadirkivati. 'Mala, bit ću kratak, imaš dobar batak', uputi mi lokalni švaler. Naravno, najneuspješniji u svom zvanju. Nikolina mi govori da se smirim i da sam si obećala da više nikad neću biti s njim. Bar dok se ne riješi nje. Pogledam na drugu stranu, a tamo Ivan. Dečko iz snova, lijep i pametan, s diplomom iz psihologije u ruci. Koji me želi, bar je tako rekao prošle subote. Prilika za koju bi svaka ubila. Pričam s njim, i sve je nekako nategnuto. Uspoređujem njegove poljupce sa McS-ovim, i nije isto....slušam kako mi govori da sam lijepa večeras... a ja tupa. Ne odgovaram. Gledam preko njegova ramena u onoga koji me toliko puta povrijedio, a ja..da sam tad mogla, da smo bili sami.... otrčala bi i rekla : 'Dođi i uzmi me'... Ponoć otkucava, vrijeme je da odemo u lokalnu birtiju. Gegamo se dobrano nazujane, gledam neke nove klince oko sebe kako se opijaju, sjede na istim stolicama na kojima smo mi prije bili... gledam razredna okupljanja i uhvati me nostalgija za mojim. Ulazimo u kafić, sjedamo za šank. Tu smo već staro meso. Naručujem bambus (oko ponoći me uvijek uhvati da miješam piće) i Ivo mi namiguje zureći u moj dekolte. Lokalni konobar, been there, done that. U kasnim 25+ godinama, solidna izgleda i ne baš lijepog osmijeha. Sjećam se kako sam ludila za njim. Pa probala. Pa me prošlo. On ide dalje. Nove curice zauzele su moje (i ne samo moje) mjesto. Slikaju ga, flertuju.. pitam se jesam li ja bila takva?? Krenem do wc-a. Već mi je mučno, možda od alkohola, možda od glazbe... opet svira Thompson. Ultrasi su na nogama. Kreće 'Mojoj lijepoj'... majice padaju dolje... Dok hodam do wc-a razmišljam o tome gdje je on. Kraj konobarice nije. Hvala Bogu. Možda su se konačno posvađali. Ulazim u wc tražeći spas u ogledalu koje mi ne može reć da je sve Ok, i ugledam GA. Drsko me pita 'Jel' ovo slučajno...ili???' Zalupam vrata i okrećem se. Cijelu večer trpim njegove poglede, plešem do zadnje kapi...prsti već ubijaju u cipelama, ali ja se ne dam... Cure su se razbježale. Ostala mi je samo Ivona... u birtiji fajront. Idemo u ulicu do. Dva kafića, jedan nasuprot drugog. Iz prvog trešti: 'kao nikotin, ti još tečeš mojim venama...' u drugom: 'world, hold on'... prolazimo prvo kroz drugi. Puno je. Svi drže neke jeftine kokteliće u rukama i s podsmijehom ogovaraju prvu curu koja je naišla i nije dobro uskladila boje. Pa onda onu malo jaču ali sa dozom samopouzdanja koja je u minici. Ah, dobro da nisam obukla šorc. Svakakve me face pozdravljaju, neki srdačno, neki baš i ne. Mučno mi je od te publike posložene kao u kazalištu na najdramatičnijoj predstavi u životu. Čekaju katarzu i nalaze se pozvani da 'pljeskom' odobre ili pak pokude nečiji nastup. Povlačim Ivonu za ruku i idemo preko. Naravno puno je, tijela su znojna, baš kao u Selminoj pjesmi, pripijena... od dima se ne vidi ništa. Prilazi prvi, drugi, treći, četvrti.. donose piće i stavljaju mi čaše u ruke uz obavezne komplimente na račun poprsja. Pijem, plešem, ne obazirem se na to tko je oko mene (hvala Bogu na dimu), 'jednu za drugom palim uporno'... Počinje 'koža pamti'. Iako se iz petnih žila derem 'nikada, sa tobom više nikada...' ugledam visoku priliku kako se saginje dok ulazi i gotovo para strop dok mi prilazi. 'Di si,mala? Znao sam da ćeš tu bit..' Bježim u wc. Da, primjetili ste. Moj vječni izlaz iz situacije. Ali on sad ima neki drugi plan. Ima mene u planu i ide za mnom. Uzvraćam mu: 'Slučajno???'... Smije se, kaže 'Namjerno' i dok se ja nisam uspjela ni osvrnuti ljubimo se. Svjesna da sam opet popustila, guram ga od sebe, derem se i vičem da mi to ne radi više, a cijelim tijelom i dušom gorim za još... vraćamo se za stol, kao da ništa nije ni bilo.. plešem, izvijam se, pjevam.. svira 'Nisam ti ja baš bilo ko'.. Znak? Možda me netko od gore upozorava da se okrenem i odem dalje. Ali moje su noge, ruke, usne vezane za ovo mjesto.. pričamo, smijemo se, malo i prepucavamo i razdvajamo.. on odlazi.. I ovdje fajront. Vraćamo se u poluprazni 'fensi' kafić gdje svi stoje još uvijek besprijekorno našminkani i kao da ih noge ne bole. Ja oznojena, razmuljana ruža i gotovo krvavih stopala, tražim stolicu da sjednem i razbijam glavu. Što sad?? Pitam se gdje je? Jel ga možda opet zvala ona?? Hoće li ga ikad pustit meni? I onda nešto u torbi zavibrira. Mr.S. 'u 3 na starom mjestu'... popuštam, ostavljam prijateljice i odlazim njemu. Malo kasnim, čisto iz fore. On čeka. Provodimo još jednu nezaboravnu noć zajedno kao da nam je prva. Opet nalazim tisuće razloga zašto je dobro što sam mu popustila. Ponovno mi obećaje da će joj reć, da ju ne može više trpit, da ona nije ta. U oblacima sam... već je 6 sati. Već je dan. Na danjem svijetlu sve izgleda drugačije. I park, i klupa, i ja i on. I ova bezizlazna situacija. Poljubac u čelo i svatko svojoj kući. Skidam cipele i tiho se šuljam. Moji spavaju dubokim snom, na sreću. Skidam ostatke šminke, i borim se sa svijetlom koje već probija kroz prozor. Vraćam se još jednom tjeskobnom tjednu i iščekivanju subote, kad se sva svijetla pogase. U mraku zaista sve izgleda bolje........



ovo je nešto novijeg datuma, dosta osobno, pa..be gentle

sviđa mi se baš je u stilu seksa i grada, samo nema lažnih orgazama
al dosta sam iznenađen, nisam očekivao nešto ovako odmah za prvi put---

Prvo pa muško, a?

eto hvala, to sam ja odmah u sridu, da probijem led, pa da se i drugi skroz ohrabre. znam ja da se tebi sviđaju dijelovi s cajkama

"kao nikotin....

iskreno, ja tako nešto ne bi nika napisala..ja sam ti avion tip:sve komentiram iz prikrajka..ali sviđa mi se - baš zbrkani život jedne obične cure

e, da, zaboravio sam reĆ: sviđa mi se zadnja rečenica, posebno...

tenkju, spooky!!

@nicky - zašto nikad?? ja sam ti dosta otvorena i iskrena.

drago mi je da vam se sviđa.
šta kažete na banner??

svida mi se prica..i ovo za mrak mi je kul..a i banac ti je okej

hvala lijepa!!! to na banneru mi je baš divna scena iz GA, a credit goes to Mare!

@andrea..pa ne bi napisala možda zato šta nemam takav stil života. mi ode uopće ne živimo az birtije, cajke i jet-set..a nisam ni dovoljno otvorena da pišem to na internetu..ali sviđa mi se kako si ti to napisala

Mučno mi je od te publike posložene kao u kazalištu na najdramatičnijoj predstavi u životu. Čekaju katarzu i nalaze se pozvani da 'pljeskom' odobre ili pak pokude nečiji nastup. <--- ova recenica me je ubila u pojam, u pozitivnom smislu, naravno

svaka cast na hrabrosti, vidi se da je sve jako licno. I hvala ti na docaranoj atmosferi zivljenja za izlaske i polupijane poglede u polumracnom kaficu...zaista sam pomalo zaboravila kako to izgleda...i dala si mi inspiraciju za moju kolumnu...kad ugrabm vremena i snage da tako nesto napisem...

tnx jos jednom...you're the best

ma, ima toga garant i tamo, ali još možda nisi ušla u to. svugdje je to isto. lokalni bircevi, šaka elite, i cajke.

Aleksandra, hvala na divnoj kritici. ipak ti imaš najviše iskustva s pisanjem tu.

p.s. već pripremam sljedeće..

Andrea, Cariiiiiceee!

Tako mi sve to zvuci poznato... ne mogu da ti opisem... ehhh...

Sjajno.

Hatts off

nastavi da pises

hvala hvala hvala puno. odmah dobijem inspiraciju za još.